U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Samoboru i uz potporu Grada Samobora, knjigu su predstavili prof. dr. sc. fra Mario Cifrak, prof. dr. sc. Željko Tanjić i doc. dr. sc. Ivana Brstilo Lovrić. Uvodnom se riječju obratila dr. sc. Petra Škrobot, gradonačelnica Grada Samobora i fra Milan Krišto, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Program je vodio Mislav Togonal, ulomke iz knjige čitao Robert Kurbaša, a u glazbenom su dijelu programa nastupili solisti, Zbor i orkestar mladih franjevačke crkve u Samoboru pod ravnanjem Marina Rimca. Ovdje donosimo cjeloviti osvrt na knjigu doc. dr. sc. Ivane Brstilo Lovrić, zaposlene pri Odjelu za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta:

 

Baš kako bi volio vaš i naš fra Nikola

Poziv da budem među predstavljačima inicijalno me iznenadio s obzirom da fra Nikolu nisam nikada upoznala, a kamoli poznavala. Pročitavši knjigu razabirem kako upravo u tome i leži moja večerašnja uloga, rekla bih outsiderska jer nisam iz samoborskoga kraja, niti sam dio zajednice koja se može pohvaliti osobnim kontaktom s fra Nikolom. A kako u knjizi svjedoče brojni autori – to zbilja jest za pohvalu, a k tome i poseban životni poticaj. Riječ je o knjizi koja vas brzo uvuče lakoćom dubine poruka – bilo da ste poput mene outsider ili insider poput, vjerujem, većine večeras okupljenih. 

Moj prvi dojam nakon čitanja je bio kako sada bolje poznajem svoje drage prijatelje i kolege Samoborce – Gordana Črpića, Ines Sabotič, Jeronima-Jeru Dorotića, Ladu Lokmer, Roberta Antolovića, Mladena Staneca, Dubravka Habeka, Ivana Uldrijana – da spomenem samo neke „dionike stožera manjega brata fra Nikole Vukoje“ – kako vas je Gordan Črpić nazvao. Naime, nakon čitanja knjige u njima jasno razabirem fra Nikolin duh – blagost u prvenstvu franjevačke karizme, ljudskost, vedrinu, pristupačnost, otvorenost i socijalnu osviještenost. To su ljudi ovoga vremena koji baš zbog istaknutih vrlina strše u ovomu svijetu, ali se to ne manifestira manom, dapače, rekla bih da je riječ o povlaštenoj stigmi. Na sreću, ne radi se o jedinkama, jer kako stranice ove knjige otkrivaju – riječ je o mnogoljudnim obiteljima, mrežama ljudi, članovima samoborske „fra Nikoline“ zajednice. Zajednica je to zagledana u Krista. Aktivna oko slavljenja Boga na zemlji. Svatko sa svojim talentima koje uz fra Nikolin poticaj nisu zakopani, već posađeni i zalijevani – da se poslužim ovom „poljoprivrednom“ naracijom bliskom franjevačkom duhu! I vrli plodovi toga rada očituju se na stranicama ove knjige koja dokumentira habitus osobnog i proživljenog, portretira dušu hrvatskoga naroda, posebice vjerničkoga, ali i svih ljudi dobre volje. To je priča o vama – Samoborcima s nedjeljne svete mise u pol dvanaest. 

Pri tome se lik fra Nikole otkriva posrednikom između svakodnevnoga i Nebeskoga. Kako je više autora posvjedočilo (poput Lovre Rimca, Roka Vuškovića, obitelji Franceković i brojnih drugih), iz svakoga je izvlačio najbolje, potičući na radost zbog uspjeha drugih te ostavljajući dubok trag na osobni život, tako obistinjujući riječi Eve Mesic koja zapisa: „Tako Moj i tako Tvoj, tako Naš fra Nikola“.

Ovakva je maestralna kombinatorika evidentno djelo jedne karizmatske provenijencije. Sociološki domenu karizmatskog i vežemo uz djelovanje kao ciljano, značenjsko i socijalno – svjesno usmjereno na druge ljude. Iako ga obilježava kratkotrajnost i nestabilnost pa se nakon smrti karizmatskog vođe zajednica gasi ili alternativno dolazi do rutinizacije i birokratizacije karizme, sudeći po brojnim zapisima iz knjige, vjerujem da ćete se i nakon zemaljskog odlaska fra Nikole uspješno oduprijeti tim trendovima – i raspadu i rutini. 

Dalekosežnosti fra Nikolinog karizmatskog djelovanja u autorskim životima na to nesumnjivo upućuju te ih je iznimno dojmljivo pročitati – zapravo i proživjeti – kao čitatelj. Tome svakako doprinosi činjenica da je ova knjiga okupila brojne autore – u njoj se nalazi stotinjak iskustava i svjedočanstava, a onda i refleksija, crtica i humoreski te slikopis. Tu su iskustva pojedinaca, obitelji, fra Nikoline braće svećenika i časnih sestara, brojnih suradnika, župljana, sugrađana,… Iako bi ta hvale vrijedna činjenica sugerirala i stilsku razjedinjenost (koliko autora – toliko stilova!), ovdje se formirala narativna i sadržajna koherentnost pa joj se lako prepustiti i u nju uroniti. Svakako je to i vješta zasluga obojice urednika i cijeloga uređivačkog odbora, kao i svih uključenih suradnika, koji su vješto gradirali narativne i vizualne priloge pa se ova knjiga čita i gleda, a nadasve proživljava, gotovo kao duhovna obnova.

 

Njezinoj simfoničnosti doprinosi i međusobno autorsko referiranje jer se na više mjesta autori međusobno spominju – otkrivajući spone kolektivne svijesti kao niti vodilje u sferi sakralnoga. 

Istodobno knjiga otkriva da je fra Nikolino djelovanje bilo daleko od spektakla. Da se poslužim kazivanjem večerašnjeg voditelja Mislava Togonala, to je „Nikolin road show“ koji vas je okupio za stalno, za vječno i neraspadljivo. I taj se „show“ nastavlja! On se mora nastaviti!

 

Na tom tragu ovu knjigu stoga smatram dvostruko važnom – iznutra i izvana. Ona vas iznutra kao zajednicu prepoznaje i okuplja, podsjećajući na mreže zajedničkih iskustava duboke i proživljene vjere. I upravo vam ova knjiga može pomoći da se na tim temeljima nadalje prepoznajete i obnavljate. Možda ćete s vremenom u njoj iščitati neke nove zajedničke spone, prisjetiti se starih, proživljenih zgoda i događaja, inspirirati se njima i iz toga crpiti snagu i zahvalnost za darovano. 

Izvana vas pak ova knjiga obvezuje. Jer i „ljubav obavezuje“, kako je autorica Marija Čelesnik zapisala. Puno vam je darovano, stoga se od vas i puno traži. I nadalje – da svjedočite, hodočastite, da obilno rasipate Kristovo svjetlo (kao lux vera), da kopate, da se izložite, ako treba i da se sramotite! Da i vi potrčite za čovjekom, baš kao što je fra Nikola za Sandrom Rimac kako bi je pozvao na idući susret. Da ljude imenom pamtite. Da budete „uvijek u akciji za činjenje nekog dobra“, kako to Jakov Sedlar opisuje fra Nikolu. Da u svojem radu budete uključivi za stručne i talentirane ljude i mimo vjerničke zajednice, kako otkrivaju uspomene Nade Adamek i Srebrenke Bišćan Bertoša. Da i vi kao fra Nikola nekoga, ako treba, i deset godina zovete, čekate, bodrite – kao što je posvjedočilo više autora. O tome govori i zanimljiva crtica Ratimira Grgata: „Vraćajući se kući telefonom je nazivao pojedine pjevače ili svirače ističući da je baš poželio da sutra čuje, njegov glas, njezin glas, kako pjeva ili svira pojedinu pjesmu i tako uzveliča sutrašnje slavlje. Naravno taj poziv, tu zamolbu, nitko nije odbio“.

 

Slijedom navedenog svakako se slažem sa zaključkom urednika Branimira Dorotića kako fra Nikola, „htio on to ili ne“ spada u opće dobro, a koje ministar Davor Božinović opisuje poticajnom za tolerantno, pluralno i demokratsko društvo. Za Hrvatsku. „Bez ikakve sumnje, fra Nikola Vukoja bio je istinski hrvatski domoljub koji je kao duhovni pastir bio lišen ikakva stranačkog favoriziranja“ piše Davor Ivo Stier. Utoliko pozdravljam činjenicu da je Ogranak Matice hrvatske u Samoboru nakladnik ove knjige jer se time šalje iznimno važna poruka o kulturnom značaju karizmatskog djelovanja fra Nikole zbog kojega biva opće dobro, kulturno dobro, hrvatsko dobro u srcu samoborskoga kraja. 

Na kraju još želim istaknuti zanimljivost – iako uz knjigu ne dolazi nosač zvuka (eto ideje za iduću!), knjiga je prožeta glazbom kao toliko važnim modusom djelovanja fra Nikole. Glazbom je spajao brojne talente u sekciji glazbenika, pjevača i zbora, obogaćujući njihovim talentima svete mise. I sama knjiga prenosi glazbeni duh, postajući svojevrsni notni zapis pjesme čija melodija ne umire s fra Nikolom. Ona se nastavlja kroz svakodnevno posvećenje Samoborca s mise u pol dvanaest. 

Stoga čestitam svima – na čelu s nakladnikom Ogrankom Matice hrvatske u Samoboru, urednicima Gordanu Črpiću i Branimiru Dorotiću te cijelom uređivačkom odboru, dakako hvala i svim autorima, suradnicima i dobrotvorima – koji su ostavštinu fra Nikole ukoričili pa se kroz nju možete snažiti kada klonete, da vas prizove i nadahne pa da s novom revnošću posvjedočeno prenosite na buduće, mlade generacije koji nisu pozvali fra Nikolu. 

To na koncu smatram posebice važnim i vrijednim – da se evanđeoska poruka fra Nikolinog života utka u mlada srca koja je tek trebaju upoznati i (za)živjeti.

Vi koji ste bili dodirnuti čovjekom s izvora, sada sami zadobivate isto poslanje. Tako će se preko vas – Samoboraca s nedjeljne svete mise u pol dvanaest ¬– nastaviti pjesma do Neba i za Nebo. Baš kako bi volio vaš i naš fra Nikola. 

 

Ovdje možete pogledati i prilog koji je objavljen na Laudato TV https://youtu.be/dd4GG9eYszg